Trebamo snažne emocije u ovom društvu i sistemu koja trči vrtoglavom brzinom i u kojoj nas ponekad probudi iz one uspavane rutine koja nas neizbježno grli, podražaji poput umjetničkog djela koji nas šokira vrlo su dobro prihvaćeni.
Afarin Sajedi je iranski slikar i umjetnik koji je savršen za nas u ovoj potrazi za utjecajem na naše neurone i osjećaje. Njegov rad na portretima ide ravno uticati određenim dubokim emocionalnostima koji kopaju po određenim prolazima koje mnogi ne žele proći, a ako prođu kroz njih, uvijek im pokušaju izmamiti osmijeh kao da to nije stvar s njima.
Sajedi ih dodirne, produbi i ogrebe četkom i bojama. Odražava određene osobenosti kod njih, tako da im je rad u određenim trenucima odbojan ili da se onaj ko prvi put uprije pogled, nagne unazad pokušavajući shvatiti da vide njihove oči.
To je na kraju umjetnost i izraz u svom svom obliku. Uvijek netko ima mogućnost da ne gleda, ali osvrnut će se unatrag i tražiti ono što ga prati.
Neću ništa reći za neke portrete malo su tvrdi, ali već vas upozoravam retorikom do ovih redaka, pa ako ste stigli ovdje možete ostati nekoliko minuta gledajući one tužne i melanholične oči u kojima se čini da će kapljice tražiti taj utor za propasti lice te djevojčice s vilicom ugrađenom u čelo.
Portreti to oni gledaju pravo ispred sebe i traže vaš um i vaše biće. Pokušavaju privući pažnju i traže da vam se učenik proširi kako bi pronašli neke sličnosti.
Žene vanzemaljski tip u velikom bolu i patnji. In tvoj facebook y web stranica moći ćete pratiti njegov duboki rad.
Još neriješenih emocija? Flora Borsi.