Nećemo se zavaravati, mi živimo u sistemu kakav jesmo gorivo iz kojeg se hrani da se nastavi ovjekovječiti. Kao da smo u Matrici, postoje ilustrirani radovi koji nam to mogu pokazati s malo razumijevanja i pokušati promijeniti točku okupljanja s kojom razumijemo život oko nas.
Sistem koji je uvučen u taj mehanizam koji se može aktivirati i deaktivirati u glavnom liku ovog djela služi kao ta baterija, kao ta energija. U tehnološkom svijetu umjetnik, kojima ne znam ime, vodi nas do međusobne povezanosti s onim kablovima i tehnološkim uređajima koji nas sve više okružuju u našoj svakodnevnoj rutini.
Una crno-bijela ilustracija da stavi reflektor na jedinu istaknutu boju, crvenu. Ona krvi koja je život koji teče venama našeg tijela i onaj koji omogućava da možemo postati svjesni, voljeti se ili udahnuti svaku sekundu koja isparava kad čovjek napusti ovaj svijet.
Kamo idemo ne znamo, ali da smo dio sistema povezanog na mrežu i u kojem se može nastaviti s onom plavom pilulom u kojoj blaženo neznanje iluzije vladajte našim koracima ili poduzmite crveni, onaj koji Neo prinese ustima kako bi mu se otvorio drugi svijet i njegove urođene posljedice.
Ljudski resursi su a posao koji vam omogućava da pogledate, buntovan je a istovremeno krvari. Izrađen je od digitalnog materijala, uz hladnu upotrebu sive, malo crne i puno bijele boje, kako bi kapi krvi pokazale kako nas sistem hvata dok nas ne uspije odvojiti od naše vitalnosti tako da pljesnivi dani poplave dane, misli i emocije.