Nastavljamo sa ovom serijom objava kako bismo pokrenuli vrlo zanimljive procedure kada je u pitanju generisanje novih ideja i promocija kreativnih aktivnosti. Zapamtite da ove informacije možete proširiti knjigama kao što su Razvoj kreativnog mišljenjasa Univerziteta u Londonu.
Sinektika je pojam grčkog porijekla koji se odnosi na akciju spajanja različitih elemenata koji su zbog svojih karakteristika i prirode malo značajni zajedno, odnosno uopće nisu povezani. Sinektička teorija je operativnog tipa, temelji se na stvaranju grupe vrlo raznolikih ljudi u grupi koja postavlja probleme i rješava ih. Njegova upotreba je klasična za formiranje kreativnih radnih grupa. U sinektici će se svjesno djelovati kroz psihološke mehanizme u kreativnoj ljudskoj aktivnosti.
To je metoda istiskivanja mozga na detaljan i sistematičan način, kombinirana s periodima eksperimentiranja i istraživanja tržišta. Grupu će činiti stručnjaci iz različitih oblasti (umjetnost, nauka, inženjerstvo, ekonomija, medicina ...) i zajednički će održavati diskusije i analize. Prostorije sinektike su sljedeće:
- Kreativni proces može biti opisano Na konkretan način, to je takođe razumljivo i održivo.
- Kulturni fenomen izuma je slično u umjetnosti i nauci, sastavljen od istih psihičkih procesa.
- Kreativni proces jeste slično u pojedincu i u grupi.
Tehničko - praktične faze sinektičkog procesa koje treba uzeti u obzir su sljedeće:
- Kako se problem pojavljuje: postavljeno kreativcima ili kreativcima.
- Upoznavanje čudnog: analiza kako bi se otkrile komponente i faktori.
- Kako razumjeti problem: Detaljna analiza do sitnica kako bi se dovršio postupak i postiglo sazrijevanje problema onako kako se čini.
- Operativni mehanizmi: Među njima su metaforične analogije koje se odnose na problem kako ga se razumije.
- Neka poznato bude čudno: problem se doživljava kao nama stran. Radimo iz objektivne perspektive, prelazeći iz lične u neutralnu perspektivu.
- Psihološka stanja: mentalna aktivnost prema problemu dostiže stanja nagađanja koja sinektička teorija opisuje kao psihološku klimu pogodniju za inovacije.
- Integracija država sa problemom: Jednom kada se dostignu stanja, konceptualno se uspoređuje najbliža analogija sa problemom.
- Inovativno gledište: To proizlazi iz prethodne integrativne usporedbe, s više tehničkog smisla.
- Rješenje ili cilj istraživanja: tačka gledišta sprovodi se u praksi radi testiranja ili je predmet dalje istrage.