Edward Hopper umjetnik je narativnog lika da, ako je to već bio izvor nadahnuća za filmaše i jedan od najvećih predstavnika dvadesetog stoljeća, sada poprima još jedno značenje od veće važnosti i vezano uz dane koje moramo živjeti u eri koronavirusa.
njihov napušteni gradski krajolici i njihovi usamljeni likovi predstavljaju kao nitko one slike viđenja mnogih ljudi koji plješću sa svojih prozora, ali s tugom što su daleko jedni od drugih.
Kao što su neki već rekli, sve sada zastupljeni smo na Hopperovoj slici. Udaljene jedna od druge poput žene u "Jutarnjem suncu" koja je sjedila na svom krevetu i gledala kroz prozor, ili druge od prozora gledajući s istim izrazom.
Mnoge njegove slike možemo i dalje opisivati kao usamljeni radnik u trgovini, žena sama u kinu ili ljudi udaljeni jedni od drugih za stolovima u restoranu. Scene koje predstavljaju jedan od najgorih učinaka ove pandemije koja iskorjenjuje izravan kontakt među ljudima.
To je upravo ono čemu nas uči Hopper u svojim slikovitim radovima. Slikar koji je rođen u New Yorku 1882. i koji usamljenost učinio svojim životnim djelom. Hopper nam također ostavlja odgovor da ako nam se oduzmu slobode u moderno doba, ostavlja nas samo samoća.
Usamljenost koju bismo trebali naučiti vrednovati proporcionalno zagrliti društvo nekoga koga ne poznajemo, koji gleda čudnim očima ili onaj iznenadni zagrljaj nekoga tko nam se pridruži ne tražeći ništa drugo osim najljudskijeg. Hopper nam daje još jedan pogled na njegovo djelo u ovim vremenima koronavirusa i pandemije koja nas je natjerala da budemo u svojoj kući poput utvrde. Ne propustite ovo besplatni tečaj o Hopperu iz muzeja Thyssen.